Stalno pišem o tome kako su ljudi gubili bogatstva kroz neverovatne i čudne situacije.
Čitajući te priče, verovatno se pitate: “Pa ko se onda, pobogu, kocka? Zašto se vraćaju?”
Odgovor leži u onima koji su osetili čudo. U onima koji su videli da se i sa jednim jedinim žetonom može okrenuti sudbina.
60.000 evra u “bunaru”
Sećam se jednog od jačih igrača. Igra je trajala dan i noć, iscrpljujuća sesija.
Bio je u “bunaru” skoro 60.000 evra. Ogroman novac.
Menadžment koji već broji pare
Ovde moram ponovo da pomenem naš menadžment.
Njihova psihologija je bila prosta i pohlepna: sav novac koji se iznese na sto, oni su već smatrali svojim. Čim igrač razmeni keš za žetone, oni su te pare u glavi već potrošili i videli procente u svojim džepovima.
Već su slavili profit, ne shvatajući da igra nije gotova dok igrač ne izađe kroz vrata.
Poslednji žeton
Igrač je gubio u kontinuitetu, topio se polako, sve dok nije ostao na poslednjem žetonu.
Svi su ga otpisali. Menadžment je već trljao ruke.
A onda, preokret.
Sa tim jednim žetonom, polako, mic po mic, počeo je da se vraća. Nije to bilo naglo, bila je to borba, ali je uspeo.
Vratio je sav svoj novac. Izvadio je onih 60.000 evra iz “mrtvih”.
Najjača droga u kazinu
To je ono što ljude privlači ovoj igri i drži ih budnim godinama. Ta nada.
Video sam mnogo igrača koje su svi otpisali, kako se sa poslednjim žetonom dižu iz pepela.
Taj osećaj da nisi “mrtav” dokle god imaš čime da igraš, to je najjača droga u kazinu.
Zbog tog jednog uspešnog povratka, oni su spremni da istrpe stotine poraza.
Ali za svaku ovakvu priču, postoji stotinu onih koje se završavaju drugačije. O tome sam pisao u priči o čoveku koji je spavao na betonu sa 20.000 evra manje nego sat ranije.